Veliki intervju s Radoslavom Nesterovićem

Autor: Branko Tabak (Basketball.hr)
Photo: Basketball.hr

Generalni sekretar slovenskog košarkaškog saveza Radoslav Raša Nesterović jedan je od onih košarkaških djelatnika koji je posjetio Zadar za vrijeme trajanja Zadar Basketball Tournamenta.

S negdašnjom NBA zvijezdom Basketball.hr porazgovarao je o Eurobasketu, Goranu Dragiću i Luki Dončiću, Draženu Petroviću i NBA ligi nekada i danas, Euroligi i izgledima Crvene zvezde, ali i hrvatskoj reprezentaciji, Dariju Šariću, Toniju Kukoču...


Krenuli smo s lakšim temama.

Koji su razlozi Vašeg dolaska u Zadar?

- Vrhunska košarka. Iako se ekipe tek okupljaju i nedostaje poneki reprezentativac, činjenica je da je po imenima, kvaliteti ekipa i organizaciji ovo je jedan od jačih turnira koji postoji u predsezoni.

Što ovakav turnir znači igračima?

- To je uigravanje, testiranje igrača s trenerske strane. Meni su te utakmice služile kako bi iznio kondiciju i pretvorio ju u igračku formu, na taj način dobiješ nazad osjećaj da se polako vraćaš u ritam utakmica. To je posebno bitno igračima koji nisu igrali u reprezentacijama. Vraćaju se u euroligaški ritam koji ne zaostaje puno za NBA ritmom.

Igraju li se treneri na ovakvim predsezonskim turnirima skrivača?

- To je možda bilo prije, danas ne možeš ništa sakriti, ima toliko NBA skauta. U Zadar je pola NBA lige poslalo svoje lovce na teren. Danas se više ide za tim da se ekipe što prije uigraju, dostignu formu i počnu funkcionirati. Nisu sve momčadi iste, ali sve imaju isti cilj – da se svi što bolje spreme za sezonu.



Koja je momčad po Vama favorit za osvajanje Eurolige?

- Fener, CSKA, Real, uvijek neugodni Olympiakos i neuništivi Spanoulis. Taman kad pomisliš da je ostario i da nema više snage, on je od negdje stvori i vrati ekipu u život i dovede ju na Final Four. Svih 16 ekipa je neugodnih – od Bamberga do Zvezde, nema ekipa za podcjenjivanje.

Što možemo od Crvene zvezde u novoj euroligaškoj sezoni?

Dušana Alimpijevića ne znam osobno, no ja sam uvijek za to da se da šansa mladim trenerima i igračima. Volim kad se mladi, puni želje, inata i elana dokažu. Spremni su učiti i napredovati. U Zvezdi znaju što rade, stoga sam siguran da je i ovo bio dobar potez. Više neće biti iznenađenje u Eurolige, već će zadržati ono što su radili u prethodne 2-3 godine.

Evo nas i kod centralne teme našeg intervjua. Slovenija! Sjajna igra, ali ono čemu se divi cijela Europa je vaše zajedništvo. Kako ste stigli do tako sjajne atmosfere u reprezentaciji i oko nje?

- Najviše je za to zaslužan Igor Kokoškov i njegov stručni stožer. Stvar je da su igrači počeli vjerovati u ono što im treneri govore. Igor je to postigao, svatko je znao svoju ulogu i nitko nije iskakao iz nje. Svi su znali da su dva glavna motora Luka i Goran, Anthony nam je pomogao nevjerojatno, dao nam je širinu koju dugo nismo imali. Ovi ostali igrači svoj su posao odrađivali izvanredno. Gašper Vidmar je konstantno dobar, a dvije najveće pozitivne priče su sigurno Aleksej Nikolić i Žiga Dimec. Nitko nije računao, pogotovo za Alekseja da tolio mogu dati. Znali smo da je odličan, znali smo da može, ali to što je pokazao prije svega u finalu je bilo brilijantno. Nadam se da će u Bambergu to prepoznati i iskoristiti. Bila bi šteta ne iskoristiti to njegovo samopouzdanje, tu čvrstinu. Zezali smo se i zvali ga Švabo, ne zato što igra u Njemačkoj već jer kod njega točno znaš što ćeš dobiti. To je važno, kod trenera je bitno da zna što očekivati i što će dobiti od igrača.


Da je Goran Dragić najbolji igrač Slovenije znala je cijela Europa, no da će biti MVP cijelog Eurobasketa malo tko se nadao. Rekao je zbogom reprezentaciji. Je li to njegova konačna odluka?

- Bilo je razgovora oko ostanka, ali bez pritisaka. Pustili smo da se slegne situacija, krene NBA sezona. Kad dođe vrijeme, bit će tih razgovora još.. Mislim da je on još mlad da bi prestao. Možda se sve prilagodi njegovom tijelu i godinama. On može puno dati. To ne znači da mora davati na terenu kao dosad, ne mora biti MVP , ali samim svojim prisustvom, sigurnošću i svojim ljudskim osobnima može puno dati. Nikad ne reci nikad, mi se u Savezu nismo predali i pomirili s tim. Nastup na Olimpijskim igrama bi trebao biti kruna svega. To znam iz svog iskustva.

Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo najznačajniji su reprezentativni događaj u nadolazećem razdoblju. Nedostajat će brojni igrači NBA i euroligaških klubova. Gledat ćemo pričuvne reprezentacije. Koliko ova situacija šteti košarci u globalu?

- Hrvatska ima 7,8,9 igrača koji ne mogu igrati, Francuzi 26. Tu je nastao problem. Razumijem FIBA-u da su to uveli jer žele što više košarke tijekom cijele godine, ali je situacija kod nas drugačija nego u nogometu. Morat ćemo naći zajednički dogovor. Bilo bi dobro da se bar igračima koji igraju Euroligu, a ima ih vrhunskih gdje god se okrenete, dopusti nastup u kvalifikacijama. To bi značajno diglo kvalitetu.

Luka Dončić, 18-godišnji je fenomen kojem se divi cijeli svijet. Kako objašnjavate lakoću s kojom svoj talent i znanje pokazuje na ovako visokoj razini natjecanja?

- I psihički i fizički djeluje puno stariji. Toliko je napredovao i razvio se. Kod njega nema onog najvećeg problema koji nastaje kod igrača na prelasku iz juniorske u seniorsku košarku, da fizički nisu kompatibilni. Godine u Realu sigurno su mu pomogle. Nije dolazio dvije godine u reprezentaciju, rekao je da će raditi na sebi i radio je. I to kako!

Često povlače paralelu između njega i Dražena Petrovića.

- Te su usporedbe bez osnove jer su dva potpuno različita tipa igrača. Dražen je svaku utakmicu zabijao preko 30, a Luka može s 10 poena biti najbolji igrač na terenu. Svestran je, svjestan svoga tijela, zna sakriti svoje mane. Jedna od vrlina je i to što je još uvijek dijete i za njega je košarka igra. Kad vidiš da je netko nasmijan i uživa u tome, to je za protivnika najgore. Poslije dugo godina se pojavio tako mlad igrač koji s osmijehom na licu igra Europsko prvenstvo, Euroligu... Morat će sigurno još puno raditi jer se do neke točke dođe talentom, a nakon toga slijedi rad. To su dokazali i najveći igrači. U Realu je u dobrim rukama, nadam se da će i u NBA izabrati pravi put i da ćemo u njegovim akcijama uživati još dugo godina.

Finale sa Srbijom?

- Najgore je igrati protiv ekipe kao što je Srbija. Unatoč ozljedama i nedostatku igrača, kod njih se probudio inat i htjeli su se dokazati cijelom svijetu. Nije se računalo na njih, a pokazali su 120 %. To se meni svidjelo. Zato je finale bila tako veličanstveno, svi su dali sve od sebe. Ja sam stvarno uživao, lijepo je bilo vidjeti ta nadmudrivanja i nadjačavanja, nitko nije htio popustiti. Bilo je napeto do samog kraja i vratilo je neke ljubitelje košarke nazad uz TV ekrane.

Izborničko mjesto je upražnjeno. Ima li šanse da Kokoškov ipak ostane na klupi?

- Igora znam preko 20 godina i od početka je to bila prijateljska suradnja. On je za mene gospodin čovjek koji je uspio povezati NBA na balkanski način. Miran je, nema ekscesa, nema vikanja, sve radi gospodski. Donosi mir u ekipu, a opet ga poslušaju. Nažalost, ne može biti prisutan tu preko sezone. Pokušavamo naći optimalno rješenje. Ja se nadam da ćemo ostati na istoj traci.

Je li vas iznenadilo ispadanje Hrvatske u osmini finala?

- Nisam očekivao, no ni Rusiju nitko nije shvatio ozbiljno, a jaka su ekipa. Vidim da u medijima napadaju Šarića. Oni koji su bili tamo su dali sve što su imali, ne treba ih napadati već dizati. Dario je prvi izjavio kako igranje za reprezentaciju za njega nije pitanje, nego čast i obveza. Zbog toga ga poštujem, ali i zbog igračkih kvaliteta. Treba pitati ostale zašto nisu došli? Pitati njihove klubove i menadžere... Ja sam uvijek igrao dok sam mogao. To je za mene predstavljalo čast i zadovoljstvo. Družiš se s ljudima s kojima si proveo djetinjstvo. Za reprezentaciju me vežu samo lijepa sjećanja. Emocija i duh ostaju u sjećanju, bili smo kao obitelj. Jedva sam čekao te pripreme. Ne znam što će ovim igračima ostati, svi će zaraditi dobre novce i biti situirani, no kad podcrtaš - što si osvojio? Titulu prvaka Europe, MVP-a nitko ti ne može oduzeti , postaneš legenda i besmrtan. To je najviše što možeš postići. Nitko te neće moći prestići niti za tisuću godina jer si napravio maksimum. Hrvatski igrači koji su bili na Eurobasketu su dali svoj maksimum i svoje srce. Uvijek sam bio protiv toga da se napadaju igrači koji su tu. Nisu sigurno došli sa željom da im se to dogodi. Šarić nije prava osoba za napadanje, uvijek je davao sve što je mogao. Oni su mladi, možda im treba dati još par godina da se poslže kockice i napravi kemija. To se ne događa preko noći.

Vratimo se u završnici našeg druženja na Vašu košarkašku karijeru. Od Geoplina preko Partizana do NBA prstena i povratka u Europu. Koje trenutke iz karijere ćete najviše pamtiti?

- Na kraju ostaju uspomene i prijateljstva. Radiš ono što voliš, družiš se, osvajaš, putuješ i upoznaješ ljude... To je ljepota sporta.

NBA nekad i danas, sličnosti i razlike? Koju poruku poslati igračima koji tek kreću tim stazama poput Bogdana Bogdanovića?

- Bogdanović je u dobrom klubu. On je po meni jedan od najboljih igrača. Imao sam sreće raditi s jednim takvim igračem – Danilovićem. Strašno me podsjeća na njega. Najteži je taj prijelaz. Bogdan je rooky i svi će se pokušati dokazati preko njega. Savjet? Sve što je postigao u Europi više ne važi. Ovo treba shvatiti kao novi početak.


Je li danas lakše kročiti NBA stazama nego primjerice Vašoj generaciji?

Najteže je bilo svakako prvima, Divcu, Kukoču, Rađi, Petroviću... Oni su se polako probijali i mijenjali sliku o europskoj košarci. I u Aziji se igra dobra košarka. Danas je preko 40 % stranih igrača u NBA ligi, što je dokaz da nismo više toliko udaljeni.

Kakav je Vama bio taj s europske na NBA scenu?

- Imao sam svoje krize, ušao sam u konzervativnu ekipu. Minnesota je dosta zatvoren grad. Nema socijalnog života, radi se do 17 sati i ide kući. Bilo je problema dok se nisam navikao, onda je sve krenulo kako treba.

Za kraj smo ostavili nekoliko blic pitanja.

Uzor?

- Jugoslavenska reprezentacija - od Kukoča do Divca, uvijek sam imao želju igrati u takvoj reprezentaciji.

Najbolji igrač današnjice?

Ima ih više – ja volim Kevin Duranta, ali ni LeBron James mi nije loš, pa ni Stephen Curry.

Najdraži sport iza košarke?

- Nogomet za gledanje, skijanje za bavljenje.

Klub u koji bi ste se vratili igrati?

- Partizan!


Grad u kojem se najbolje živi?

Toronto i Atena.

Izlasci?

Znam nekad izaći, to je sastavni dio života.